Francuska odluka podijelila je EU na dva tabora - na stare, bogatije, i nove, siromašnije članice. Ako zažive Sarkozyjeve mjere, francuski proizvođači vozila zadržat će glavninu radnih mjesta u svojoj zemlji, ali će vjerojatno zatvoriti neke pogone u srednjoj Europi
Rast se svugdje usporava, a svjetska trgovina smanjuje. Gospodarski pokazatelji ukazuju da smo krenuli prema duljem razdoblju slabog gospodarskog razvoja, poručio je prije nekoliko dana član Upravnog vijeća Europske središnje banke (ECB) Erkki Liikanen najavljujući snižavanje ključnih kamatnih stopa.
No, poduzete mjere zasad ne daju očekivane rezultate. Ni plan gospodarskih poticaja američkog predsjednika Baracka Obame nije pobudio val optimizma na svjetskim burzama. Mnogi sumnjaju u učinkovitost poduzetoga, a dodatni su se problemi pojavili i zbog pokušaja uvođenja protekcionizma, zaštitnih mjera kojima se nastoje osigurati poslovi za američke tvrtke ograničavanjem slobodnog tržišta. No, ta navada ne stanuje samo s druge strane Atlantika. U Europi protekcionističke mjere više ili manje otvoreno primjenjuju uglavnom bogate države koje time štite domaću proizvodnju.
Tako je francuski predsjednik Nicolas Sarkozy objavio paket mjera za spas autoindustrije vrijedan šest milijardi eura. Riječ je o državnim zajmovima velikim gigantima Citroënu, Peugotu i Renaultu koji će ih dobiti uz uvjet da se obvežu kako će svoju poslovnu politiku voditi tako da prioritetno sačuvaju radna mjesta u Francuskoj. A to znači da će postupno morati zatvarati proizvodne pogone u zemljama istočne Europe. Kompanije koje prime državnu pomoć, uz to se trebaju obvezati da će kupovati automobilske dijelove od francuskih proizvođača.
Takve mjere zaštite vlastitog gospodarstva zabrinule su čelnike Europske unije koji su zbog toga najavili i izvanredni summit za početak ožujka. Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso i češki premijer Mirek Topolanek, čija zemlja predsjeda Unijom, tražit će na tom sastanku da sve mjere koje se poduzimaju na nacionalnoj razini moraju poštovati zajednička pravila Unije, uključujući poštivanje regulative zajedničkog tržišta. Još prije je Europska komisija prigovorila Francuskoj da bi prisiljavanje korisnika državne pomoći na ulaganja isključivo unutar Francuske ili nabavu dijelova samo u toj zemlji, bilo protivno Unijinim propisima o državnoj pomoći i jedinstvenom tržištu jer u tom slučaju prijeti opasnost od obnove protekcionizma. Francuska će svoj postupak braniti pred Komisijinim tijelom za zaštitu tržišnog natjecanja, koje je već izrazilo zabrinutost zbog pariške odluke.
Analitičari upozoravaju da je rasprava o tom problemu podijelila Europu na dva tabora. S jedne strane su zemlje stare odnosno bogatije Europe, dok su s druge strane barikada nove, a zapravo siromašnije članice. Što to znači, najočitije je na primjeru francuske autoindustrije. Ako zažive Sarkozyjeve mjere, francuski proizvođači automobila zadržat će glavninu radnih mjesta u toj zemlji, ali će vjerojatno zatvoriti neke pogone u srednjoj Europi, primjerice, u Češkoj ili Slovačkoj.
I Njemačka, iako otvoreno ne podržava protekcionističke mjere, također je uložila milijarde eura u spas svojih automobilskih giganata kao i banaka. Britanci su još prije uložili silna sredstva da bi spasili svoje banke tako što su uloženi državni novac pretvarali u dionice, vlasništvo nad posrnulim divovima. Rezultat je nacionalizacija znatnog dijela bankarskog sektora u toj zemlji.
Problem je što manje, odnosno siromašnije zemlje ne mogu iznaći toliko sredstava da bi štitile svoju proizvodnju. Osnova njihova rasta proteklih godina bila su strana ulaganja u njihovo gospodarstvo te plasiranje tih proizvoda na zajedničko tržište. S obzirom da se to tržište sada sužava, siromašnije članice Unije u sve su težem položaju. Stoga je posve razumljivo da će se na sljedećem europskom summitu nove članice boriti protiv, kako ga sada većina naziva, ekonomskog nacionalizma starih članica. Traže ukidanje protekcionističkih mjera i poštovanje svih pravila jedinstvenog, slobodnog, tržišta. No, tko će na kraju pobijediti, nije baš izvjesno. Nedavno su francuski i njemački čelnici, Nicolas Sarkozy i Angela Merkel, izišli sa zajedničkom izjavom u kojoj se ističe kako svaka zemlja ima pravo na vlastiti model prevladavanja postojeće financijske i gospodarske krize. To pak znači da službeni Berlin na predstojećem summitu Unije neće podržavati one zemlje koje osudom francuskog protekcionizma žele spriječiti i druge, bogatije, zemlje da krenu tim putem. Ako u tome ne uspiju, što nije realno očekivati, jedinstveno europsko tržište bit će ozbiljno uzdrmano, a zajedno s njim i sami temelji Europske unije. U toj varijanti stara Europa lakše će prebroditi ovu gospodarsku i financijsku krizu, dok će nove članice iz nje izići, po svemu sudeći, s velikim i dubokim ožiljcima. Dodatni problem u vezi s aktualnom krizom jest što nitko zapravo ne zna kad se može očekivati oporavak. Do prije nekoliko tjedana znatan broj gospodarskih analitičara i uglednih međunarodnih institucija tvrdio je kako bi se svjetsko gospodarstvo moglo početi oporavljati sredinom sljedeće godine. Danas je takvih optimističnih prognoza sve manje. Čak se govori da prava kriza tek slijedi i da će za oporavak trebati godine. Puno toga ovisit će o oporavku američkog gospodarstva gdje je kriza i počela. Iako novi predsjednik Obama nastoji širiti optimizam, zasad taj trend ne potkrepljuju gospodarski pokazatelji. Rast je usporen i u donedavnim azijskim divovima, Kini i Indiji. Rusija se također suočava s velikim gospodarskim teškoćama nakon gotovo cijelog desetljeća ubrzanog rasta. I tamošnja vlast pokušava zaštititi neke svoje važne gospodarske grane povećanjem carina na uvozne proizvode.
Dok traje kriza, može se očekivati da će se snažnije i bogatije države protiv nje boriti ograničavanjem slobodnog tržišta uvodeći zaštitne, protekcionističke mjere. Manje zemlje, bilo da su unutar Unije ili izvan nje, bit će ostavljene same sebi. Velike ideje i parole, bile gospodarske ili političke naravi, vrijede dok šire moć bogatijih i velikih, a kad dođe kriza, te se zemlje prve zatvaraju u nacionalne, državne atare ne obazirući se puno na to kakve će to posljedice ostaviti na njihove siromašnije »rođake« na istoku Europe ili u nekom drugom dijelu svijeta.

Prednost domaćim tvrtkama
Iako su Amerikanci načelno odustali od slogana »Kupujmo američko«, pretpostavlja se da će najveći dio državnih sredstava usmjerenih na gradnju škola, autocesta i električne mreže dobiti upravo američke tvrtke. I Britanci će većinu poslova koje financira država, davati svojim domaćim tvrtkama iako premijer Gordon Brown načelno govori protiv protekcionizma. Nijemci će spašavati svoje banke i autoindustriju, ali bez uvođenja zaštitnih mjera jer ta zemlja svoj prosperitet pretežito ostvaruje izvozom proizvoda.

PIše: Marko Barišić
Izvor: www.vjesnik.hr