Čitajući komentare na tekst o dječjoj štednji naišao sam na komentar u kojem se čitatelj žali da nije mogao slobodno raspolagati sredstvima dječje oročene štednje. Pošto se slična situacija dogodila i meni to me potaknulo na pisanje ovog teksta.

U mom slučaju situacija je bila slijedeća, otvorio sam dječju oročenu štednju na rok od godine dana. Međutim novac mi je zatrebao za neka osobna plaćanja koja nisu imala veze sa mojim djetetom i tada mi se dogodila navedena situacija da nisam slobodno mogao raspolagati tim novcem pa sam tražio objašnjenje od strane banke, a i sam sam se dao u istraživanje tog pitanja.

Prva stvar koju sam utvrdio je da je raspolaganje djetetovom imovinom pravno regulirano Obiteljskim zakonom. Druga stvar je ta da dječja štednja bez obzira što ju u većini slučajeva uplaćujemo mi roditelji nije naša imovina već imovina našeg djeteta. Obiteljski zakon određuje da imovinom maloljetnika, dakle imovinom naše djece, upravljamo mi, njihovi roditelji, osim u slučaju kad je ta imovina stečena radom nakon navršene petnaeste godine života.

Međutim, stvar nije baš tako jednostavna i Obiteljski zakon u čl. 261 st.1 govori kako roditelji mogu otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta uz odobrenje nadležnog centra za socijalnu skrb radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta. Znači ta bi se imovina trebala koristiti isključivo namjenski za potrebe djeteta.

Intencija navedenog zakona bi trebala biti da se što je više moguće zaštite prava djeteta, što u krajnjoj liniji nije loše, a roditelje koji namjeravaju otvarati dječju oročenu štednju u neku ruku prisiljava da ta štednja stvarno i bude u pravom smislu dječja štednja. Da li se ova ograničenja primjenjuju na sve oblike dječje štednje ne bih znao.

Što se pak tiče mog slučaja nastavio sam sa dječjom štednjom za svoje dijete i shvatio to stvarno kao nekakav fond iz kojeg će se financirati isključivo potrebe moga djeteta i mislim da to pomaže i nama roditeljima da se discipliniramo i stvarno štedimo za svoju djecu i njihove potrebe, a ne da posegnemo za tom štednjom čim nam negdje zaškripi.

Za one koji nisu na to spremni i kojima bi novac o takve štednje mogao zatrebati za neke druge namjene preporučam da se dobro raspitaju prije nego li krenu u bilo koji oblik dječje štednje da ne bi bili neugodno iznenađeni kao što sam na prvu bio i ja.

Autor: Vjekoslav Puzić

Izvor: www.pametnakuna.com