Prelaskom na novu radnu poziciju prije tri godine, moja je plaća sa 6.500 kuna porasla na 11.000 kuna. Što bih više mogla poželjeti? Obzirom na moj tadašnji ‘single’ status, mogla sam si priuštiti dosta toga – putovanja, izlaske, odjeću, zabavu. Prvobitna namjera bila mi je povećanjem plaće otplatiti dozvoljeni minus po tekućem računu koji je tada iznosio oko 20.000 kuna.
Međutim, sa više novca na raspolaganju, ja sam prema novcu postupila još ležernije, misleći kako ću sa ovakvim primanjima dugove podmiriti kad god to poželim. Već neko vrijeme imala sam običnu kreditnu karticu, a uskoro sam se odlučila i za revolving, druge kartičarske kuće, zbog slobode plaćanja prilikom on-line kupovine.
Bolest člana obitelji, koja je na njemu ostavila kao posljedicu ograničenu pokretljivost, stavila je pred mene nove troškove: troškove liječenja, troškove preuređenja i prilagodbe stambenog prostora. Stambeni adaptacijski kredit u iznosu 30.000 eura planirala sam otplatiti u što je moguće kraćem roku – sedam godina. Rata od tri tisuće kuna nije trebala predstavljati problem.
No, umjesto da maksimalno smanjim životne troškove i dalje sam olako shvaćala situaciju u kojoj sam se našla. Dozvoljeni minus na tekućem računu povećan mi je na 30.000 kuna i ja sam ga maksimalno koristila. U slučaju manjih kupovina i nedostatka gotovine koristila sam kreditnu karticu, čime se njen mjesečni trošak kretao oko osam tisuća kuna, a u slučaju većih troškova, revolving kreditnu karticu, gdje sam nekontroliranim trošenjem dosegla limit od 40.000 kuna. Još neko vrijeme bila sam uvjerena da sam dovoljno odgovorna da sve dovedem u red, otplatim sve dugove po karticama, zatvorim minus na tekućem, dignem stambeni kredit i osamostalim se.
Sama bih to vjerojatno i uspjela. Međutim, sa djetetom – teško. Njegovo rođenje bio mi je najljepši trenutak u životu, ali i trenutak koji je rješavanje mojih financijskih pitanja stavio u drugi plan. Dodatan otežavajući faktor zaposlenje je mog partnera, koji zbog prirode svog posla dobiva honorare u nepravilnim razmacima i nepredvidivim iznosima. Naime, to su uglavnom uobičajeni problemi slobodnih umjetnika. U očekivanju isplate njegovih honorara, snalazili bismo se mojom karticom. Nakon prvih šest mjeseci porodiljnog, moja primanja drastično se smanjuju, zbog čega i sama počinjem sa honorarnim zaposlenjem, uz pomoć prijatelja.
Trenutno smo u situaciji da prelijevamo i šupljeg u prazno. Uz sva solidna primanja, živimo gore od mnogih čija su primanja puno manja.
Riješiti sve ovo, trenutno mi se čini nemoguća misija. Otplaćivati adaptacijski kredit, revolving karticu, održavati dozvoljeni minus na tekućem računu, podmirivati redovito trošak kreditne kartice koju koristim za najosnovnije potrebe, plaćati podstanarstvo... Uz sve to postoji i realna mogućnost da zbog gospodarske situacije ostanem bez posla ili budem manje plaćena.
Razmatram opciju da prodajom velikog stana u kojem živi moja majka podmirim sve kredite i minuse, kupim dva manja i krenem ispočetka. Shvaćam što sam krivo napravila i gdje griješim, no što konkretno mogu napraviti sada za sebe, kada zbog svoje zaduženosti unatoč solidnim primanjima nemam zdravu financijsku situaciju? Kako prekinuti začarani krug i dovesti u red svoje financije?
Autor: Ljerka Šarić
www.pametnakuna.com