Dugoročni ulagač nema problema s trenutačnom krizom na tržištu kapitala jer njemu novac ne treba sutra i sada kupuje jeftinije, a kad se tržište oporavi, imat će veću zaradu. Nema više ni pomame za onim komadom zemlje koji je naslijeđen tamo negdje uz jadransku obalu, navodno smo strancima preskupi.
Neki kažu da će cijene nekretnina rasti kad uđemo u EU, drugi tvrde da su već toliko visoke da nikakvog rasta neće biti. Bilo bi možda najpametnije skriti u madrac taj višak novca, ali je i to riskantno jer je inflacija ove godine izuzetno visoka, pa kuna vrijedi sve manje. Ali, gle, i euro pada na domaćim tečajnim listama, pa on u odnosu na kunu vrijedi sve manje.
 
Razgovor ljudi koji nisu ravnodušni prema zbivanjima na svjetskima i domaćem tržištu kapitala posljednjih dana ide otprilike ovako:

- Da imam novaca, kupovao bih dolar.

- Najbolje je sad kupovati dionice, vidiš kako su jeftine.

- Zlato je uvijek vrijedno, u sva vremena je bilo tako.

- Nekretnine, stari, nekretnine, to nikad ne propada.

- Ma stavi lovu u banku, uzmi kamate i baš te briga za sve.

I tako ulagači amateri, ili oni koji bi htjeli to biti kad bi imali novaca, lamentiraju zadnjih dana što bi i kako bi s novcem. Gledaju kao burzovni indeksi padaju, brokeri se love za glavu, Amerikanci pričaju o spašavanju posrnulih banaka iznosom velikim kao gotovo 13 hrvatskih BDP-a, a na hrvatskom tržištu kapitala dionice koje su do jučer mamile i obične, male ulagače i davale im osjećaj sudioništva u toj velikoj igri, sada padaju iz dana u dan.

Priča se kako će mirovine biti jako male jer su fondovi, u koje smo se prije nekoliko godina zdušno prijavljivali, isto u gubicima. Nema više ni pomame za onim komadom zemlje koji je naslijeđen tamo negdje uz jadransku obalu, navodno smo strancima preskupi. Neki kažu da će cijene nekretnina rasti kad uđemo u EU, drugi tvrde da su već toliko visoke da nikakvog rasta neće biti.

Bilo bi možda najpametnije skriti u madrac taj višak novca, ali je i to riskantno jer je inflacija ove godine izuzetno visoka, pa kuna vrijedi sve manje. Ali, gle, i euro pada na domaćim tečajnim listama, pa on u odnosu na kunu vrijedi sve manje. U kojoj valuti onda spremiti zalihu?

Velike, upućene igrače, ovih dana ne muče takve brige. Štoviše, ovo je vrijeme njihova uspjeha i poteza koji će im u budućnosti donijeti nova bogatstva. Treba, naravno, imati jako debele živce i puno znanja da bi, poput gurua među njima, Warrena Buffetta, baš sada uložio bogatstvo od 5 milijardi dolara u opcije kupnje dionica Goldman Sachsa, investicijske banke koja je uz Morgan Stanley jedan od dvaju preostalih investicijskih bankarskih divova Wall Streeta.

Drugi veliki igrači baš sada kupuju velike komplekse zemljišta po Americi, i to baš nakon što je prodaja novih kuća pala u kolovozu na najnižu razinu u 17 godina, ali zato i cijene već “grebu po dnu”.

Treći se igraju na tržištu valuta i zadovoljno smiju gledajući kako dolar raste. Tko je prije dva tjedna utrčao u igru, sada je 10 posto bogatiji!

Doc. dr. Josip Tica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kaže: - Da imam novca, ulagao bih u dolar. Sada je pametno ulagati u novčane fondove, blagajničke zapise, obveznice... dakle u novčane instrumente koji su likvidni i donose prinose. Tko vjeruje da će američki kongres podržati plan spašavanja tržišta, neka kupuje dolar.

Međutim, dolar je u četvrtak također blago tonuo u odnosu na euro, isto tako zbog iščekivanja odluke američkog Kongresa. Bude li se Amerika istodobno sa spašavanjem tržišta dionica borila i protiv inflacije, dolaru će vrijednost ipak rasti, uvjerava Tica.

Kome su ipak dionice neodoljive, ali je pritom spreman i čekati da se tržište oporavi, ekonomska teorija i iskustvo savjetuju tzv. retail kompanije. U doba krize režu se svi investicijski troškovi, ali se i dalje troši na hranu, telefon, cigarete... dakle u sve ono što čini svakodnevni život. U hrvatskim okvirima to je znatan broj kompanija koje kotiraju na burzi.

I fond menadžeri kažu da je sada najpametnije kupovati dionice koje ne ovise previše o gospodarskom rastu, kao što su farmaceutske, prehrambene, dionice telekoma... Naftne su kompanije ipak upitne jer cijena nafte previše oscilira i tako utječe na profit.

- Dugoročni ulagač nema problema s trenutnom krizom na tržištu kapitala - kaže Silvana Milić iz PBZ Investa.

- Dugoročnom ulagaču novac ne treba sutra i sada kupuje jeftinije, a kad se tržište oporavi, imat će veću zaradu. Problem je samo kad u krizi tvrtke počnu propadati, jer onda propadaju i ulaganja. No, na hrvatskom se tržištu to ne događa, na njega se prelio strah koji vlada inozemnim burzama, tumači Milić.

Problem je što za takvo strpljenje treba imati jake živce i nešto znanja o tržištima. Mali ulagači, koji se dobro osjećaju samo kad im vrijednost ulaganja kontinuirano raste, u ovakvim vremenima samo žele svoj novac natrag jer “ne bu dobro”.

Onima drugima, strpljivijima, savjetuju: kad pomislite da je cijena dionica dotaknula dno, kupujte! U međuvremenu, ako baš toliko strahujete za svoj novac, stavite ga u banku. Zarada nije velika, ali ga barem možete povući u trenutku kad ga poželite opet investirati. Ovaj savjet su, čini se, mnogi poslušali i prije krize, jer su depoziti u hrvatskim bankama ove godine zamjetno rasli.

A što je sa zlatom? Ta dragocjenost, koja je glavno utočište u razdobljima krize, u četvrtak je na tržištima gubila na vrijednosti, jer su ulagači čekali odluku američkog kongresa o spašavanju tržišta, pa mu je cijena u tri dana pala sa 900 na 872 dolara za uncu.

Zlato se, naravno, uvijek isplati kupovati, i mnoge banke imaju velike zalihe zlata. No, premda mu kroz povijest cijena stalno raste, ove je godine njegova cijena rasla tek nešto više od dolarske inflacije.

Nekretnine, pak, pokazuju potpuno suprotne trendove od uvriježenog stava kako su one najsigurnije ulaganje. Navikli na dvoznamenkasti rast cijena proteklih godina, Hrvati u očaju traže kvadrate koje bi mogli kupiti i tako, vjeruju, spasiti, osigurati i uvećati svoju imovinu.

Krivo!

Kad je počinjala kriza, prvi su se srušili udjeli u nekretninskim fondovima, i to na četvrtine svojih vrijednosti. Dobro, na njih je utjecala povezanost s američkim tržištem nekretnina koje je u strašnoj krizi već mjesecima i odakle je sve i počelo. No, i cijene nekretnina u Hrvatskoj su u stagnaciji ili blagom padu, i to samo stoga što su prodavatelji tvrdoglavi i još vjeruju u mit o neprestanom rastu.

No, prodaja je tako slaba da je sada sve u igri živaca: kupci koji mogu čekaju da cijene krenu prema dolje, a prodavatelji će ih morati rušiti ili jednostavno odustati od prodaje. Ponuda je velika, a potražnja je u padu i zbog restriktivnih uvjeta kreditiranja, dok kupaca s gotovinom ima jako malo. I to ne samo hrvatskih, nego i europskih. Kako Europu zahvaća kriza, sve manje njenih građana razmišlja o kupnji ljetne rezidencije na jadranskoj obali ili u ljepotama Gorskog kotara.

Stoga je savjet: kupujte nekretnine kad cijene počnu padati. Tako sada čine i pametni ulagači u Americi, premda se očekuje da će se američko tržište nekretnina smiriti tek 2010. godine. I naravno, postoji još jedan, siguran papir koliko je i sigurna država u kojoj živimo: to su obveznice. 

U krizama uvijek raste vrijednost takvih vrijednosnih papira. Pokazuje to i statistika s hrvatskoga tržišta, na kojemu su obveznički fondovi među rijetkima koji u posljednjih šest mjeseci uglavnom ne bilježe pad vrijednosti udjela. Još se bolje od njih drže novčani fondovi.

Za razliku od fond menadžera, brokera i ekonomista koji u krizi traže rješenja za ulaganje u opipljive vrijednosti, Željko Kardum, glasnogovornik Zagrebačke burze, kaže:

U nervoznim vremenima poput ovih, kad veliki investitori prvo bježe u zlato, a kad ono počne padti bježe van, kad oni koji igraju “na sigurno” u panici prvo brzopleto prodaju dionice, a kad počnu rasti ih kupuju i tako, u stvari, gube... najbolje je dobro razmisliti o svojim investicijskim ciljevima i posavjetovati se s investicijskim savjetnikom. U ovom globalnom ludilu, sve je moguće. Ja osobno smatram da je dugoročno najpametnije i najisplativije ulaganje u dobru edukaciju svoje djece. I sebe osobno.

U ovim šizofreničnim vremenima, kad dojučerašnje tržišne zvijezde i sigurne ulagačke oaze dramatično padaju, čini se da znanje koje nosimo postaje jedina vrijednost koju je nemoguće srušiti. Samo ga treba znati iskoristiti.

Piše: Branka Stipić
Izvor: www.jutarnji.hr