Da otkazi nisu baš tako banalna ni laka stvar u posljednje su se vrijeme mogli uvjeriti i zaposlenici i menadžment. Otpuštanje je uvijek emotivan trenutak, ne samo za one koji otkaz primaju, nego i za one koji ga daju i one koji ostaju.

Svi znamo da prema Ugovoru o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga,ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti ili ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Sve su to slova na papiru, ali kada dođe do susreta ‘oči u oči’ treba uzeti u obzir i emocionalnu stranu.

Kako, dakle, podijeliti otkaze na način koji ostavlja dostojanstvo otpuštenima i uvjerava preživjele da odluka o otpuštanjima nije donesena arbitrarno? Neki tvrde da ako otkazi postanu nužni, ljudi neće biti šokirani ako su znali da će se to dogoditi. Nije dobro najavljivati otkaze bez prave potrebe, naravno, ali laganje i pretjerani optimizam malo prije otkaza potkopat će povjerenje zaposlenika, a to je povjerenje nemoguće vratiti jednom kad ljudi znaju da ste lagali. Ako se svi pitaju predstoje li loše vijesti, obavijestite ih.  Nakon otkaza svatko se prvo pita - Što ću sad? Potpora u nalaženju novog posla pomoći će tim ljudima snaći se. Takvo ponašanje šalje i otpuštenima i preostalima u kompaniji poruku da se bivši zaposlenici tretiraju kao ljudi, a ne kao stavke proračuna. Zbog toga, otpuštanje u petak popodne nije dobro vrijeme! U vezanim članicima pročitajte što je sve Lider već pisao na tu temu. (G.J.)

Izvor: www.liderpress.hr