Kako sam sebi organiziram nekoliko sati rada koji mi daju najbolje rezultate? U ovih dva sata mobitel i e-mail su isključeni. Na stolu se nalaze samo materijali vezani uz posao koji radim, olovka i set postit-a, a razdoblja rada i pauza su raspoređeni prema ključu do kojeg sam došao eksperimentirajući timerom.
Piše: Goran Blagus
Svojevremeno sam već pisao o efektivnom radu i kako zapravo dnevno radimo jako malo sati efektivnog rada. Jedan od većih razloga tome je i što smo postali "društvo prekidanja". Drugačije rečeno, danas se jako teško koncentrirati na rad od nekoliko sati, a da vas pri tome netko ili nešto ne ometa i prekida. Zvonjava mobitela, email poruke, Facebook i twitter promjene statusa, kolege koje svraćaju u ured, ovisnost o cigareti, kavi... A s druge strane, izrazito smo nemirni i nestrpljivi pa želimo rezultate i informacije odmah i sada. Stoga isto tako zivkamo druge ljude, šaljemo im poruke, gnjavimo preko instant messengera... Ukratko, drugi nas prekidaju isto toliki koliko i mi druge prekidamo. I to je tako, boljka današnjeg vremena.
U "društvu prekidanja" prođe dan bez efekta
Jedan od efekta "društva prekidanja" je taj što se naš mozak u većoj mjeri već naviknuo na takvo okruženje i kada trebamo sjesti za stol nekoliko sati i napraviti posao dešavaju nam se svakakve "čudne situacije". Jedna od najbizarnijih situacija je to da ne započinjemo sa poslom "jer bi se moglo nešto desiti" ili "samo da provjerim email kako bih se uvjerila da je sve OK" ili "baš bih sada trebao obaviti ovaj poziv jer ću kasnije zaboraviti". Nakon što to sve obavimo i konačno odlučimo raditi posao, prvih 10 minuta zujimo, onda nešto započnemo raditi pa se sjetimo da "neki email nisam poslao" ili se oglasi mobitel. Par minuta se bavimo tim drugim stvarima i vraćamo se na posao. Opet tu nešto radimo, prisilimo se na posao dobrih 30 minuta. Vrijeme je za pauzu jer smo se umorili. Tijelo traži nikotin... I prođe dan. Efektivnog posla obavljeno je jako malo, pa nije ni čudo da se na kraju dana pitamo što smo uopće taj dan radili. O rezultatima da i ne pričam.
Da se ja sada ovdje ne ponavljam kako treba isključiti mobitel, ugasiti email i slične fore i forice kojih ima pregršt na internetu, podijelit ću vlastita iskustva (za klijentova nisam dobio odobrenje, što poštujem!) kako sam sebi organiziram nekoliko sati rada koji mi daju najbolje rezultate. Ovo što slijedi odnosi se na cca. dva (2) sata koje koristim u radu kreativnih sadržaja. Dakle, dva sata koje utrošim na stvaranju neke nove vrijednosti vlastitim mozgom :)
15 minuta posla
7 minuta pauze
23 minuta posla
9 minuta pauze
29 minuta posla
15 minuta pauze
26 minuta posla
30 minuta pauze / vrijeme je za neki obrok
U ovih dva sata mobitel i e-mail su isključeni. Ako mi e-mail sandučić treba radi nekih informacija onda je on isključen za primanje novih poruka. U slučaju da mi trebaju informacije s interneta, u web browseru je otvoren SAMO JEDAN prozor i nema drugih izvora novih informacija. Na stolu se nalaze samo materijali vezani uz posao koji radim (mobitel nije na stolu), olovka i set postit-a. Post-iti služe da na njih napišem misao ili nešto čega sam se sjetio, a smatram da je važno no nije vezano uz trenutni posao. Ispisani post-it stavljam sa strane gdje ga ne vidim i ne upada mi u vidno polje. Ploča za pisanje je očišćena i služi da na nju nabacim neku informaciju koja je vezana uz trenutni posao u trenucima pauze. Da, tokom pauze se dignem od stola i malo protegnem noge.
Ograničavanjem vremena oslobađam mozak
Eh da, koristim timer i u timeru imam isprogramirane ova gornja vremena. Do ovih vremena došao sam eksperimentirajući u intervalima 15 - 15 - 15. Nakon nekoliko dana uhvatio sam ritam tj. izašao mi je gornji raspored vremena (pauza nikad duža od 15 minuta je preduvjet) i koji mi izrazito odgovara. No, ako sam u zanosu i imam dodatnih ideja, tada svjesno korigiram jednu od vrijednosti, a kasnije se opet vraćam u ovaj okvir. Možda ovo izgleda malo okrutno, no zapravo je potpuno suprotno. Jasnim i striktnim definiranjem blokova vremena i posla kojeg radim unutar njega, oslobađam mozak da otpusti sva zbivanja i smetala koja me okružuju. Svjesno sam odlučio što sada radim i znam koliko dugo ću to raditi, tako da nema bojazni kako sam nešto zaboravio ili da ću zaboraviti.
Želite li se upustiti u jednu ovakvu avanturu i isprobati gornju ideju? Sasvim sam siguran da ćete uvidjeti i shvatiti kako vam tijelo i um funkcioniraju i vrlo skoro ćete osjetiti pozitivne rezultate.
)