Milijarda ljudi živi ispod egzistencijalnog minimuma. Šestina čovječanstva. Svjetska zajednica godinama pokušava riješiti ovo pitanje, ali što se siromašnima više pomaže, to broj siromašnih sve više raste. Zagovornici pravedne podjele svjetskog bogatstva nikako ne uspijevaju pronaći pravi model po kojem bi svi ravnomjerno sudjelovali u podjeli bogatstva.

Paralelno se postavlja ozbiljno pitanje jesu li bogati toliko ograničeni da će radi svoje pohlepe na koncu uništiti i sebe same, jer sve vodi u tom pravcu, ili je ekonomsku krizu namjerno stvorila određena grupa bogatih koji žele zavladati svijetom, kako tvrdi teorija zavjere.

Postoji li rješenje?

Postoji. Međutim, pravo rješenje nije niti pomoć siromašnima, a niti borba protiv bogatih. Rješenje je promjena svijesti i jednih i drugih, jer podjela svijeta na bogate i siromašne i uvjerenje da su energetski resursi ograničeni samo znači da ne postoji znanje o tome što je stvarno bogatstvo koje je neograničeno. Siromašni su uvjereni da NEMAJU potrebne životne uvjete, a bogati osjećaju da NEMAJU nikada dosta i zato zgrću i stvaraju zalihe. Svi žive u oskudici i neimaštini, bez obzira na vanjske razlike. Siromašni su fizički gladni, a bogati mentalno.

Sve dok ne shvatimo pravu istinu o bogatstvu, uzaludno ćemo smišljati ekonomske modele za izlazak iz krize. Ekonomski modeli imaju smisla samo ako ih ima tko sprovoditi.

Zato treba razumjeti što je bogatstvo. Treba shvatiti da jedino istinsko bogatstvo, koje posjeduje svaki čovjek, jest njegov stvaralački potencijal. S njim se rađa i onaj najsiromašniji u Africi i onaj najbogatiji u Americi. Svi smo mi dijelovi iste cjeline, članovi iste zajednice, u kojoj svatko ima svoju zadaću koju je došao obaviti na dobrobit cijele zajednice. Naravno, svi nemamo istu zadaću, ali kad bi svatko radio ono za što ima prirodni potencijal, tada bi svi bili zadovoljni i svi bi živjeli u blagostanju. Znam da vam ovo izgleda kao utopija, i znam kako su utopije završavale kad smo ih, bez promjene svijesti, pokušavali pretvoriti u realnost.

Na svu sreću istina nije utopija, i ne može vam je nitko nametnuti, jer je to vaš osobni odabir, a ne kolektivni čin. Ona je jedini realan izlaz iz svijesti siromaštva. Sami odlučite: hoćete li i dalje očekivati da vam drugi osiguraju posao, plaću, standard, ili ćete to sami ostvariti?

Odmah vam mogu reći da vam drugi sigurno neće ništa dati i osigurati, jer drugi ne posjeduju vaše ideje i vašu stvaralačku moć. Iluzija stare paradigme kaže da vam drugi mogu dati posao, plaću, standard, a u stvari to samo znači da vi ne vjerujete u svoje sposobnosti i zbog toga očekujete da vas drugi prime na posao i osiguraju plaću, i tako potvrde da vrijedite. To je besmislica koju bi trebali što prije napustiti.

Sve dok ne počnete ostvarivati svoje bogatstvo, imat ćete osjećaj da vas drugi iskorištavaju. Teorija zavjere, vampirizam, vrag i druge nepodopštine postoje samo ako niste u istini. Ja to zovem iskrivljena istina ili ego. Svejedno, jer rezultati su isti: siromaštvo, bijeda, bolest...

Sva sreća, svi možemo biti bogati i živjeti u blagostanju. Prvi korak je presudan i najteži: povjerovati da VEĆ JESMO i da VEĆ IMAMO sve što nam je potrebno. To su naše ideje, talenti, vještine, sposobnosti, interesi, sklonosti, jednom riječju sve što nas veseli i što bi željeli raditi.

Problem je što mnogi ljudi ne znaju što žele, jer imaju predrasudu o tome što bi to trebalo biti. Ne usude se vidjeti svoju očiglednu istinu. Poznam zaista puno ljudi koji su promijenili posao kad su shvatili što ih istinski zanima, tako se arhitektica počela baviti masažom, liječnica je postala krojačica, odvjetnik je postao ugostitelj, a ugostitelj je postao glazbenik… Budite prema sebi iskreni i sigurno ćete pronaći ono što vas zanima. Kad otkrijete što je to, tada ste otkrili svoje bogatstvo koje uvijek možete pretvoriti u proizvod koji treba drugim ljudima.

Prema tome, budite bez predrasuda što bi to trebalo biti. Možda su to ideje koje vi imate, a drugi ih trebaju. Mnogi ljudi misle da njihove ideje nisu ništa posebno, samo zato što su im normalne, pa ne vjeruju da je to drugima vrijednost. To je razumljivo, jer živimo u svijetu u kojem caruje uvjerenje da vrijedi samo ono do čega se teško dolazi. To je zamka u koju mnogi upadaju. U istini su upravo suprotni kriteriji, jer ono što radite iz srca je ugodno, lako, jednostavno, interesantno i korisno.

Isto tako vam zamka može biti i uvjerenje da morate raditi nešto za što ste se dugo školovali. Zar ćete ostatak života provesti u onom što ne volite, samo zato što do sada niste otkrili ono što volite? Mnoge su predrasude, netko misli da je prestar, netko da je premlad, ali pravi razlog zbog kojeg se ne odlučujemo ostvariti svoj stvaralački potencijal je jedan jedini i uvijek isti - strah.

Plašimo se biti to što jesmo i raditi što želimo, a upravo nas taj strah i drži u svijesti siromaštva, jer je siromašan svatko tko ne radi što želi i ne živi iz srca. Siromaštvo je život bez ljubavi.

Onaj tko radi ono što voli, taj uvijek svoje bogatstvo nosi sa sobom i nitko mu ga ne može uzeti, a ako živi i radi prema načelima blagostanja, tada zna da njegovo bogatstvo uvijek netko treba tko je to spreman platiti. Zato je važno znati istinu, jer će vas ona osloboditi straha od neuspjeha i krivnje što na jednostavan, lak i ugodan način ostvarujete svoje bogatstvo.

Bogatstvo ideja, usluga i proizvoda uvijek možete pretvoriti u financijsko bogatstvo s kojim možete ostvariti životni standard kakav želite. To je blagostanje.

Koja je to količina prihoda, koja će vam uvijek osiguravati blagostanje i kako do nje doći, pisat ću u sljedećoj kolumni. 

Piše: Natalie Luks

www.monitor.hr