Preuzimanje duga predstavlja preuzimanje na sebe duga iz postojećeg obveznog odnosa od strane treće osobe, i to tako da nova osoba (učesnik) postaje dužnik umjesto ranijeg dužnika.
Odredbe preuzimanja duga nalaze se u člancima 96. do 100. ZOO (NN 35/05, 41/08) kojima je određeno kako se podmiruju obveze i potraživanja između pravnih subjekata. Preuzimanje duga razlikuje se od podmirenja obveze putem cesije samo u tome što se kod ovoga mijenja osoba dužnika, a kod cesije potraživanja osoba vjerovnika.
Kod preuzimanja duga, raniji dužnik se oslobađa duga, i prestaje biti subjekt obveznog odnosa. Za promjenu dužnika potreban je pristanak vjerovnika (članak 98. ZOO). Kod preuzimanja duga dolazi do promjene u obveznom odnosu, i to na strani dužnika. Sadržaj samog obveznog odnosa se ne mijenja, on po sadržaju i identitetu i dalje ostaje isti, radi se o pasivnoj zamjeni subjekata u obveznom odnosu.
Kod Ugovora o preuzimanju duga obavezno sudjeluju tri učesnika:
- dužnik koji prenosi dugovanje na novog dužnika (DUŽNIK)
- novi dužnik koji preuzima dug od prijašnjeg dužnika (PREUZIMATELJ DUGA)
- vjerovnik (ostaje nepromijenjen) i očekuje isplatu od strane novog dužnika (VJEROVNIK).
Kod podmirenja obveza na ovaj način, karakteristično je da se ono ne može provesti bez pristanka vjerovnika, jer vjerovniku nije svejedno koja osoba u odnosu prema njemu stoji u obvezi plaćanja njegovih potraživanja. Slično preuzimanju duga, je preuzimanje ispunjenja (članak 103. ZOO) gdje se treća osoba koja se obvezuje samo prema dužniku da će za njega obaviti određenu radnju vjerovniku, ali time ne preuzima i sam dug, niti stupa u neposredni pravni odnos prema vjerovniku.
Slijedom toga, vjerovnik ne stječe nikakvo pravo prema takvoj trećoj osobi, niti se dužnik oslobađa obveze duga prema vjerovniku ako treća osoba ne izvrši obvezu preuzimanja ispunjenja duga, kao što je to slučaj kod preuzimanja duga. Dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja duga, a na koji je pristao vjerovnik (članak 96. ZOO). Ugovor može biti sklopljen u usmenoj ili pisanoj formi a pristanak vjerovnika na ugovor uvjet je njegove valjanosti.
Svaka od ugovornih strana može izvijestiti vjerovnika o sklopljenom ugovoru, a vjerovnik svoj pristanak na ugovor također može priopćiti svakome od njih. Ugovorne strane mogu zajedno ili svaka zasebno pozvati vjerovnika da svoj pristanak na ugovor izrazi u određenom roku, pa ako to ovaj ne učini, smatra se da odbija dati pristanak. Poslovna praksa bilježi da vjerovnik izražava svoj pristanak u samom ugovoru te u znak pristanka ga supotpisuje, ali ne kao ugovorna strana (ugovor o preuzimanju duga je dvostrani, sklapaju ga dužnik i preuzimatelj duga). Valjanost ugovora o preuzimanju duga uvjetovana je davanjem pristanka dužnika.
|
