Da današnji sustav rješavanja sporova zahtijeva žurnu rekonstrukciju svjedoči primjer 21-godišnjeg sporenja stranaka pred sudom, dok je nagodba u mirenju bila sklopljena za sat i pol. Suci i u postupku mirenja rješavaju sporove, ali mnogo efikasnije i brže.

Trgovačko sudovanje u posljednjih nekoliko godina prošlo je temeljitu reformu koju je predvodio predsjednik Visokog trgovačkog suda Srđan Šimac. Priljev predmeta na trgovačkim sudovima prvog stupnja prepolovljen je, značajni stečajevi su uglavnom dovršeni, poneki čak i uspješno, no stranke još uvijek premalo koriste institut nagodbi, dok se sudovi i dalje percipiraju kao zatvoreni pa i korumpirani. O svemu tome razgovarali smo s predsjednikom VTS-a Srđanom Šimcem.

Zašto je građane potrebno posebno informirati o mogućnosti nagodbe?
Kod stranaka je često prisutna jaka želja pobijediti protivnika na sudu, zato se u sudnicama ponekad događa pravi pravni rat u kojem se svaka strana ukopava u vlastite pozicije i suprotstavljenost. S druge strane, stranke često prepuštaju sudbinu svoga spora i izravnu kontrolu nad njim, u tuđe ruke, u ruke pravnika, odvjetnika, nas sudaca. Gubitkom kontrole nad sporom i pasiviziranjem u postupku one ujedno bježe od vlastite odgovornosti za uspjeh i neuspjeh u sporu. Mi, pravnici, radimo svoj posao profesionalno, ali bez izravne osobne uključenosti u spor. Zato su često s našim presudama nezadovoljne i stranke koje su uspjele u svom sporu, upravo zbog nerealnih očekivanja, ali i nedovoljne uključenosti u spor. Tako se pored ostaloga generira nepovjerenje prema sudovima. 

Kadrovsko pojačanje

Koliko se institut nagodbe uopće koristi?
U Hrvatskoj se od ukupnog broja riješenih predmeta godišnje nagodbama riješi samo tri posto, što upućuje na to da se taj institut gotovo ne koristi. Primjerice u Finskoj se godišnje oko 20 posto predmeta rješava nagodbama. U mirenju na Visokom trgovačkom sudu sudjelovali su i predstavnici tvrtki koji su sporove vodili i po osam godina, a da prije počinjanja mirenja nijednom nisu razgovarali. To najbolje pokazuje koliko je apsurdan današnji sustav rješavanja sporova i da zahtijeva žurnu rekonstrukciju. Gospoda su u mirenju pregovarala četiri i pol sata i sklopila nagodbu. Drugi primjer je 21 godina sporenja pred sudom, a nagodba u mirenju sklopljena je za sat i pol.

Imate li podataka o izvansudskim nagodbama?
To nam je zasad siva brojka, ali mislim da ih ima sve više jer se od 2005. na 2006. prepolovio broj predmeta u trgovačkim sudovima s nekih 53.000 na 23.000. Tome su sigurno pridonijele i izvansudske nagodbe. Mnogi se protive mirenju u sudovima. Smatram taj stav pogrešnim jer suci i u postupku mirenja rješavaju sporove, ali mnogo efikasnije, brže, jeftinije i uz zadovoljstvo svih sudionika spora pa i sudaca. Cilj je nas sudaca privoljeti stranke da mirno rješavaju sporove prije nego dođu do suda. Promovirajući ovu ideju prije samo pet godina bio sam doslovce crna ovca među pravnicima. Danas, kada je riječ o prisutnosti mirenja, stanje je potpuno pozitivno izmijenjeno. Postupci mirenja su nezaustavljivi u svom širenju, kao i dobrobiti koju svima sa sobom donose.

Šikanirajuće žalbe

Koliko stari sporovi danas pritišću Visoki trgovački sud?
 Visoki trgovački sud je još uvijek najuže grlo u trgovačkom pravosuđu, ali trgovački sudovi u prvom stupnju postali su prilično ažurni pa, primjerice, na Trgovačkom sudu u Zagrebu možete dobiti ročište unutar mjesec dana, a predmet može biti gotov za pola godine do godinu dana. Međutim, sporovi zapnu na Visokom trgovačkom sudu još uvijek godinu do dvije, treba nam hitno kadrovsko pojačanje.

Koji je danas najveći problem trgovačkog sudstva, stečajevi, priljev parnica ili zaostali predmeti?
- Očekivali smo pad priljeva predmeta, međutim, danas više gotovo nema spora u kojem se stranke ne žale pa se priljev ne smanjuje. Danas često moramo rješavati žalbe bez sadržaja. U svijetu postoje i sankcije za neosnovane ili šikanirajuće žalbe pa i odgovornost stranaka i odvjetnika za takve zloporabe. Pored toga veoma rijetko se u sudskim postupcima sankcioniraju nedopuštene radnje kao što su lažno svjedočenje, neistinite pisane tvrdnje, zloporaba prava i sl. Protumjere za takvo postupanje od i onako opterećenog suca zahtijevaju dodatni rad, prijavljivanje, istraživanje, saslušavanje, tako da se one najčešće ne primjenjuju. Bezuvjetno poštovanje procesne discipline svih sudionika sudskih postupka osnovni je preduvjet efikasnog suđenja.


Posebni slučajevi

Kad će stečajevi postati uobičajeni procesi, a ne politički osjetljivi predmeti?
Najveći broj velikih stečajeva je iza nas. Još smo u fazi tranzicije u kojoj se gospodarstvo čisti od subjekata koji poslovno ugrožavaju svoju okolinu. Stečaj znači doslovce smrt trgovačkog društva. Ne mora značiti konačnu smrt jer postoji i mogućnost preustroja u stečaju, ali takvi uspješni stečajevi su rijetki. Cilj je stečaja namiriti vjerovnike u što većoj mjeri, no pokazalo se da je postotak namirenja najviše dvadesetak posto, što je premalo. Postoji zakonska obveza odgovornih osoba u trgovačkim društvima pokrenuti stečajni postupak u određenom roku, no to se rijetko radi, a još rjeđe se zbog tog propusta odgovara pa trgovačka društva tonu u dugove i sve postane prekasno za vjerovnike kada se stečaj otvori.

S kakvim bi se uspjehom mogli provesti stečajevi brodogradilišta, koji nas neminovno čekaju?
- Brodogradilišta su posebni slučajevi jer ona zapošljavaju i povezuju veliki broj ljudi. O brodogradnji će se morati donijeti politička odluka o tome koja će brodogradilišta eventualno u stečaj, a koja u prodaju.

Uvođenje personalnog stečaja pitanje je dana

Mislite li da je potrebno uvesti institut osobnog stečaja ili je današnji sistem ovrha dovoljno dobar?
Stečaj nazivamo i generalnom ovrhom nad dužnikovom imovinom. Pitanje je dana kad će se načeti rasprava o osobnom stečaju i kad će biti uveden, jer takva rješenja postoje u EU-u. I to je političko pitanje jer dira velik broj građana u Hrvatskoj, s obzirom na to da je poznato da su hrvatski građani jako zaduženi.

Kako izgleda personalni stečaj?
Pojednostavljeno, osobi koja više nije u stanju vraćati dugove, zamrzavaju se kartice, krediti, imovina. Utvrđuje se vrijednost imovine, visina obveza i utvrđuje plan podmirenja. Najteža mjera je oduzimanje dijela imovine radi unovčenja, no u pravilu se ne oduzima ono što ugrožava egzistenciju dužnikove obitelji. Određuju se obroci i rokovi plaćanja duga, ali i oslobađanje od dijela duga sukladno utvrđenim mogućnostima. Do povratka duga isključuje se mogućnost novog zaduživanja. Strahuje se da će se u osobnom stečaju naći velik broj hrvatskih građana. No, tržišta su danas snažno orijentirana na potrošnju, zbog čega je generalna intencija personalnog stečaja što brže očistiti dužnika od dugova, da bi mogao nanovo trošiti.

Sergej ABRAMOV
Izvor: www.glasistre.hr